Boca Terzić

„Život nije samo imati dobre karte, već i dobro odigrati čak i kad su loše.“ – Džek London

Bogdan je rođen pred početak Drugog svetskog rata, i posle samo dve godine je ostao bez majke Leposave, koja je mlada umrla, samo sa ocem Milošem, službenikom katastra u Mionici. Posle rata, preselili su se u Mačvu, u Bogatić, gde je trebalo formirati katastarske knjige, i ispisati mali deo istorije tog kraja, mahom poljoprivredne, jer je Bogdan kasnije završio Poljoprivredni fakultet u Beogradu i postao agronom.

Prvo zaposlenje je bilo u Zemljoradničkoj zadruzi u Glušcima, kasnije je karijera građena u „Mačvaninu“ i „Ogledu“, a život je tekao na hipodromu i bifeu „Konjičkog“, kao i u „Anginoj kafani“…

Šta je tih ’60., ’70. i ’80. godina bilo važno u Mačvi? Sve! Od znanja koje je mladi agronom mogao da prenese na mačvanske seljake, do pomoći pri realizaciji kredita za svinjce i silose, nabavku mehanizacije, a Boca je sve to činio ljudima, nesebično, bez ličnog interesa, to u ono vreme nije bilo važno, bilo je bitno da region napreduje, da se razvija u skladu sa modernim poljoprivredama Holandije i Francuske, gde je i Bogdan odlazio i vraćao se sa novim znanjima i idejama.

Mačva je tada dobijala novi izgled, poljoprivredna proizvodnja je počela da liči na one razvijene, ljudi su, iako je bio socijalizam, gledali na zapad, učili, bili spremni za borbu u tržišnoj areni, njihovi proizvodi su kupovani, plaćani pristojno, od toga se moglo živeti. Mali doprinos tome je kroz svoj rad dao i Boca. To je bio njegov život.

Imao je Bogdan ponude da ode da radi za velike društvene firme iz drugih republika, Slovenije i Hrvatske, ali, nikada nije napustio Mačvu, to je bio njegov dom.

Hipodrom u Bogatiću, lokalni konjički klub, bili su mu druga kuća, tu je pronalazio sve što mu treba, pa se i danas pamti da je osamdesetih njegova kobila „Lajka“ bila favorit na mnogim trkama, na kojima je i pobeđivala. Posle njegove smrti je ustanovljena je memorijalna trka na hipodromu u Bogatiću, kao čin pijeteta za sve što je učinio za konjički sport u Mačvi i Srbiji.

Prerano je otišao Bogdan, davne 1995. godine, kada je počeo da se urušava svet koji je gradio, ali, ostalo je sećanje na jedan život, na jedno srećnije vreme u kome je postojala nada, koje smo svi zajedno mogli i morali učiniti još boljim, što danas ostaje na nekim drugim generacijama…

Вордпрес › Грешка

Постоји критична грешка на вашем веб месту.

Сазнајте више о отклањању грешака Вордпресу.