Poslednjih godinu i više dana u javnosti se često pominje poligraf ili detektor laži. Iako zvuči kao svemoguć, rezultati poligrafskog ispitivanja nisu prihvatljivi na sudu, niti se mogu koristiti kao dokaz.

Prvi korak u poligrafskom ispitivanju je prikupljanje informacija o događaju i osobi koja je kandidat za poligraf. Nakon toga sledi uvodni intervju u kom ispitivač upoznaje potencijalnog počinioca zločina, prateći njegov odnos prema spornom delu, piše RTS.

„Vrlo je važno da dobro odaberemo pitanja, da pogodimo nivo opštosti pitanja, da izaberemo dobar uzorak pitanja, da izaberemo elemente dela za koje smo sigurni da je izvršilac zapamtio. Ono što mi pretpostavljamo da izvršilac eventualno zna, čak i ako stvarno jeste izvršilac, mada to ne mora da znači ako ne reaguje na neka pitanja, to može da znači da se on prosto ne seća toga, bilo da je bio pod dejstvom lekova ili narkotika, alkohola“, ističe forenzički psiholog Dejan Kojić.

Pitanja koja su u direktnoj vezi sa predmetom krivičnog dela kod ispitanika izazivaju nelagodu. Zato je najvažniji kriterijum koji poligrafski ispitivači prate tokom razgovora distanca koju prave u odnosu na ispitivača.

„Kad god pređemo na relevantnu temu, osoba pravi distancu u neverbalnom smislu zatvaranjem, pravljenjem distance u odnosu na ispitivača i u verbalnom smislu na razne načine, raznim strategijama koje uvek znače jedno isto – bežanje od teme, bilo da minimizuje značaj teme, bilo da zatrpava potpuno beznačajnim podacima, bilo da jako šturo opisuje temu i pobegne na neku drugu nebitnu temu koja nema veze sa ovim sadržajem“, ukazuje Kojić.

U hipotalamusu potencijalnog krivca tokom poligrafskog ispitivanja aktiviraju se fiziološke reakcije. Menja se puls, otkucaji srca, ritam disanja, javljaju se mikropokreti, kao i elektrodermalni otpor kože.

„Na poligrafu prosto fiziološki korelati osobe koja deklarativno sarađuje sedi ovde i ima sve senzore u rukama na pitanje konkretno da li si ti uradio to i to, da li znaš ko je uradio to i to prosto, ogromna je verovatnoća da će imati te reakcije autonomnog nervnog sistema, koje simbolički označavaju tu težnju da on ode iz te situacije“, dodaje Kojić.

Ispitivanje na poligrafu je dobrovoljno, rezultat ne predstavlja dokaz na sudu, ali usmerava istragu i može da ukaže na počinioca krivičnog dela. Statistika pokazuje da je takozvani detektor laži pouzdan preko devedeset odsto, čemu u velikoj meri doprinosi sam ispitivač.

Autor: rts.rs

Вордпрес › Грешка

Постоји критична грешка на вашем веб месту.

Сазнајте више о отклањању грешака Вордпресу.