Četnički dobrovoljački odredi bili su pod komandom Vrhovnog štaba srpske vojske. Bile su to specijalne jedinice koje su izvodile visokorizične akcije. Posle bitke na Kajmakčalanu četnički odredi prestaju da postoje i na pozornicu stupa Jugoslovenski doborvoljački odred. Mnogi smatraju da su četnici žrtvovani u sukobu crnorukaca i prestolonaslednika Aleksandra.

Jezgro četničkih odreda na početku rata činili su iskusni četnici iz balkanskih ratova i iz četovanja na prostorima Makedonije. U četničke odrede prijavljuju se i svi oni koji nisu obuhvaćeni mobilizacijom (mlađi od 20 godina, strani državljani…).Potpukovnik srpske vojske i četnički vojvoda Vojin Popović Vuk sa saborcimaPotpukovnik srpske vojske i četnički vojvoda Vojin Popović Vuk sa saborcima

Četnik, komita, andart

Naziv četnik potiče od reči četa, četovanje i predstavlja gerilskog borca koji je u malobrojnoj jedinici, četi.
Termin se prvenstveno koristio za pripadnike srpskih dobrovoljačkih snaga koje su se borile na teritoriji Makedonije sa ciljem slabljenja Otomanske carevine na Balkanu.
Takve specijalne jedinice imali su i Bugari i Grci. U Bugarskoj su ih zvali komite u grčkoj andarti.
Srpski borci u Makedoniji nazivani su i komitama, mada je ovaj izraz prvenstveno bio vezan za osnivanje VMOK-a i VMRO-a i za njihove borce. 

Četničke jedinice u velikom broju čine Srbi sa područja Austrougarske, a dolaze i Srbi pečalbari iz Amerike. U kasnijim godinama četnički dobrovoljački odredi će se sve više popunjavati iz redova austrougarskih ratnih zarobljenika, Srba prečana koji su najpre bili mobilisani od strane Monarhije, a potom u borbama zarobljeni u Rusiji.

Na početku su bila formirana četiri četnička odreda koja su tokom 1914. godine brojala oko 5.000 pripadnika. Ministar vojni Dušan Stefanović izdao je 4. avgusta naređenje o formiranju četničkih odreda – navodi za dokumentarni film „Srbija u Velikom ratu“ istoričar Milan Micić.

Na čelu odreda nalazili su se srpski oficiri, najčešće istaknuti četnici blakanskih ratova, pripadnici Narodne odbrane i organizacije Crna ruka. Dobrovoljački pokret u 1914, 1915, i 1916. godini je pod kontrolom Crne ruke i oficira crnorukaca – ističe istoričar Micić.

Tako je Rudničkim odredom komandovao major Vojislav Tankosić (odered je formirao Jovan Stojković Babunski jer se Tankosić kao optužen za učešće u ubistvu Franca Ferdinanda po zahtevu Austrougarske tada nalazio u pritvoru), na čelu Zlatiborskog odreda bio je major Kosta Todorovića, Jadarskim odredom komandovao je major Vojin Popović (čuveni vojvoda Vuk) dok je major Velimir Vemić bio komandant Gornjačkog četničkog dobrovoljačkog odreda.Četnička izvidnica na početku rata (Snimak Arčibalda Rajsa)Četnička izvidnica na početku rata (Snimak Arčibalda Rajsa)

Četnici su bili najdisciplinovaniji vojnici srpske vojske koji se po današnjim merilima mogu svrstati u neku vrstu komandosa, bili su jedna od najelitnijih jedinica- kaže istoričar Milić Milićević iz Istorijskog instituta Beograda. To su bile specijalne jedinice namenjene za dejstvo u pozadini neprijatelja. Njihov zadatak je bio da se pritaje, da propuste austrougarske jedinice, a onda da krenu sa dezorganizacijom pozadine, da organizuju atentate na komandante, da uništavaju straže ili etapne stanice – kaže istoričar Dalibor Denda sa Instituta za strategisjka istraživanja.

Četnici su preduzimali i ofanzivnu akciju prelaska na teritoriju Austrougarske. Tako Gornjački četnički odred po naredbi vrhovne komande 1914. godine prelazi u Bosnu i stiže do Pala, Sokoca, a pojedini pripadnici ovog odreda silazili su u Sarajevo.Major srpske vojske i četnički vojvoda Vojislav Tankosić sa saborcimaMajor srpske vojske i četnički vojvoda Vojislav Tankosić sa saborcima

Četnička zakletva

Vo imja Oca i Sina i Svjatago Duha, Amin!

Ja _____  zaklinjem se u Gospoda Boga u Gospoda Sina Isusa Hrista i Gospoda Duha Svetoga:
Zaklinjem se u hleb ovaj,
zaklinjem se u krst ovaj,
zaklinjem se na nož ovaj i revolver,
da ću tačno i svesno, bezuslovno
ispunjavati sve naredbe Komiteta
koje mi se budu dale,
a koje idu u korist našeg oslobođenja
i ujedinjenja sa Majkom Srbijom,
a pod upravom Komiteta.
Ako bi se namerno ogrešio o datu zakletvu,
da me Bog, Krst, Ime, Slava i hleb kazne,
a nož i revolver kaznu izvrše. Amin!

Četnička zakletva prvi put je izgovorena u Beogradu 28.04.1904. godine.
Komitet u zakletvi odnosi se na Srpski revolucionarni komitet koji je osnovan 1903. godine.

Četnici su prolazili kroz vrlo zahtevnu obuku.  Nije svako mogao da bude četnik. Gavrilo Pricip se za vreme balkanskih ratova prijavio u odred Vojislava Tankosića, ali je odbijen jer je bio previše mlad i smatralo se da nije mogao fizički da podnese ono što očekuje jednu četničku jedinicu – kaže Milan Micić. Četnici su morali da budu izdržljivi i hrabri. Polagali su četničku zakletvu na vernost otadžbini, srpstvu i jedinici. U slučaju da se zakletva prekrši bili bi surovo kažnjavani, neretko i smrću – ističe Micić.

U četničkim jedinicima bio je veliki broj mladih ljudi, đaka i studenata. To su bili mladi idealisti spremni da se bore za srpsku nacionalnu ideju, ali i ljudi koji su pored patriotizma imali i određenu vrstu avanturističkog duha. Istoričar Milić Milićević naglašava da su četnici iz vremena balkanskih ratova, Prvog svetskog i Drugog svetskog rata tri potpuno različite kategorije i tri različita pojave.

Četnički odredi bili su tamo gde je bilo najteže. Zbog specifičnosti njihovih akcija (napadi iz pozadine, rizične akcije) smrtnost u jedinicama je bila veoma velika.
Gubici po akcijama iznosili su i do 62 odsto ljudstva – kaže istoričar Milan Micić. Zato su odredi četo rasformirani, popunjavani novim pripadnicima i formirani novi. Takom 1915. godine na teritoriji Kraljevine Srbije dejstvuje Sremski doborvoljčki odred (kojim je komandovao Nemac Ignjat Kirhner), Bantaski odred, odred Leteće žandarmerije vojvode Babunskog, Dobrovoljački odred vojvode Vuka (koji je brojao oko 3.000 ljudi), Drugi dobrovoljački bataljon pod komandom majora Vojislava Tankosića.Vojvoda Jovan Stojković BabunskiVojvoda Jovan Stojković Babunski

Četnici su uvek slati tamo gde je bilo najteže. Učestvovali su u svim važnim bitkama. Bili su na Gučevu, Kolubari, u odbrani Beograda 1915. godine, činili su odstupnicu srpskoj vojsci prilikom povlačenja preko Albanije, prvi su došli na Solunski front i učestvovali u Gorničevskoj bici. Četnici vojvode Vuka su na kraju osvojili i dobro utvrđeni i branjeni Kajmakčalan (Drinska divizija je prva osvojila vrh Nidže ali su ih Bugari u kontranapadu porazili da bi u novom napadu četnici odneli pobedu).

Posle Kajmakčalana četnički odredi nastavili su da se bore i za osvajnje okolnih visova. Velike bitke vodile su se na Sivoj steni, u luku Crne reke, Gruniškom visu. Posle tih bitaka četnički odredi su toliko desetkovani da prestaju da postoje. Od 2.250 četnika koliko je odred vojvode Vuka brojao po dolsku na Solunski front, preživelo ih je samo 450. Tih dana (29. novembra 1916. godine) gine i čuveni vojvoda Vuk. Mnogi smatraju da su četnici tada namerno žrtvovani, da je njihov „nestanak“ posledica sukoba crnorukaca i prestolonaslednika Aleksandra.

Istoričar Milan Micić navodi da je razgovarao sa potomcima četnika dobrovoljačkog odreda Vojina Popovića koji su tvrdili da je Vojvoda Vuk dva-tri puta odbijao naređenje da se juriša na Sivu stenu, da je shvatao da se njegovi vojnici žrtvuju, ali da je na kraju kao vojnik morao da prihvati naređenje koje je njegovoj jedinici donelo nepovratne gubitke.

Posle bitke na Kajmakčalanu četnički odredi više ne postoje. Njih zamenjuje novi dobrovoljački odred koji sada u političkom kontekstu dobija naziv Jugoslovesnki dobrovoljački odred, iako u njegov sastav ulazi čak 95 odsto Srba (bili su to austrougarski zarobljenici iz Rusije i dobrovoljci iz Amerike).

Zanimnjivo je i da posle Kajmakčalana ne postoji više ni uticaj Crne ruke na dobovoljačke odrede. Usledili su Solunski proces, smrtna presuda Dragutinu Dimitrijeviću Apisu i smene oficirskog kadra vojske Kraljevine Srbije. Preživeli četnici, njih 450, postali su sastavni deo 4. puka Drinske divizije. Tako je završena slavna istorija četničkih odreda Velikog rata.

Stručni konsultant: dr Aleksandar Životić, Filozofski fakultet, Beograd.

Izvor: rts.rs

Вордпрес › Грешка

Постоји критична грешка на вашем веб месту.

Сазнајте више о отклањању грешака Вордпресу.