Nema toga što su u mačvansku zemlju stavili, a da iz nje nije niklo. Plodna ravnica je savršena za sve kulture, uključujući i one za koje u Mačvi nikada pre niko nije čuo. Još devedesetih je bila senzacija kada je u jednom mačvanskom selu nikla banana, za njom i badem, ali ništa nije izazvalo takvo interesovanje i iščuđavanje kod ovdašnjeg sveta, kao kiwano – tropska biljka, specifičnog izgleda, još specifičnijeg ukusa. Dok u Belotiću svi drugi sa uspehom gaje bostan, na imanju Smiljanića niče baš ovo voće. Poljoprivredno gazdinstvo uspešno vode tri dame, tri generacije, baka, majka i unuka.
Na mlađima svet ostaje, pa se tako Andrea, mlada ekonomistkinja, opredelila da pored posala u struci polako preuzme gazdinstvo koje proizvodi isključivo kivano. I tako već petnaest godina. Danas raravnopravno posao deli sa ostatkom porodice i najbolji su primer da sloga kuću gradi.
„Deda koji je živeo u Nemačke je, prilkom boravka u jednoj afričkoj, zemlji doneo neobičnu voćku, za koju nije znao ni kako se zove. Moji su iskoristili seme iz te biljke, iz čiste radoznalosti, a onda, kada je nikla, shvatili smo da je to plod identičnog ukusa i oblika, kao onaj iz kog smo to seme uzeli. Više iz radoznalosti smo krenuli da istražujemo svojstva te biljke, njene karakteristike, kako raste, kakve uslove treba, pa sada, nakon toliko godina, imamo uspešnu proizvodnju. Seme svake godine poručujemo iz inostranstva, jer reprodukcija nije dala željene rezultate“, kaže Andrea, najmlađi član porodice Smiljanić iz Belotića.
Od radoznalosti i testiranja su vrlo brzo došli do toga da sada pod kivanom imaju 50 ari. Poslovanje im se i te kako isplati, a osim plodova prodaju i sadnice. Sada su mnogi već upoznali ovu biljku, a Andrea redovno pratioce na društvenim mrežama i stranici kiwano_rs obaveštava i informiše o novim saznanjima vezanim za ovu voćku. Pored toga što je veoma ukusna, ova biljka je, pre svega, zdrava. Kako bi imali kvalitetne plodove, svake godine poručuju seme, koje zbog procedure sa nestrpljenjem čekaju dva meseca, a čitav ovaj proces i iščekivanje čini slađim i posao, ali i plodove koje ubiraju.
„Dala sam da se ispita sastav ove biljke. Pokazalo se da kivano sadrži veliku količinu vitamina, a naročito gožđa. Dokazano je da konzumiranje jednog ploda dnevno u trajanju od mesec dana popravlja krvnu sliku. Ali, preporučena dnevna doza ne prelazi jedan kivano“, ističe ona.


Kako se konzumira, tako se i prodaje – jedan po jedan. Trenutna cena po komadu je 1 evro, a kako kod nas još uvek ljudi nemaju naviku da kupuju kivano i zaziru od svega što je nepoznato, nema ga u prodaji. Neki period se mogao naći u velikim marketima, ali sada skoro sve količine izvoze na tržište Hrvatske, odakle se plaira dalje na evropsko tržište.
„Pomerili smo granice u proljoprivrednoj proizvodnji u Mačvi. Rušimo tabu i dokazujemo da se treba modernizovati i iskoristiti potencijale koje nam je priroda dala. Ova biljka raste kao lubenica, kada se podignu vreže, dođu do metar, a kako rastu – tako sadnica splasne. Mi smo sadnicama obezbedili navodnjavanje kap po kap i sada već toliko dobro poznajemo biljku da savršeno dobri procenjujemo koliko joj je potrebno zalvianja“, kaže ova mlada, ali iskusna poljoprivredna proizvođačica.
Andrea nikada nije pomišljala da napusti svoje gazdinstvo. Sa mačvanske plodne zemlje ne ide, a od proizvodnje kivana ne odustaje. U planu joj je, kako kaže, da proizvodnju obogati još jednom egzotičnom biljkom, a kako je još uvek sve u eksperimentalnoj fazi, ostala je tajanstvena.


„Uskoro ćemo izbaciti još jedan nov proizvod. Do tada se nadam da će se ljudi navići na kivano. Sada kada smo razvili proizvodnju kivana, shvatili smo da nema toga što ovde neće uspeti. Kivano je biljka koja mora da se čuva na temperaturi većoj od 18 stepeni, a ako joj se obezbede takvi uslovi, plod može da se čuva i jestiv je u narednih devet meseci. Gramaža jednog kivana varira od 320-740 grama, ali je neki prosek oko 400 grama. U zavisnosti od sezone, branje ide u ciklusima, nekad tri, nekad dva ciklusa. Berba traje četiri – pet dana, nakon sedam dana opet imamo branje koje traje 4-5 dana, a potom sledi klasiranje. Za ove poslove angažujemo 25 ljudi. Ovo je, međutim, veoma osetljivo voće, ima bodlje, pa samim tim se ne mogu sastavljati dva kivana, jer bodlje jednog mogu da oštete drugi plod, pa onda truli. Ovde je potreban naročit trud, a uspeh je zagarantovan ako se poslu posvetite“, zaključuje ova mlada preduzetnica i napominje nam da se baziraju na organskoj proizvodnji, kako bi postigli kvalitet koji zahteva svetsko tržište.
Za sada, nemaju razloga da se žale. U sezoni se bave zasadima, a van sezone posećuju bazare, otovrene markete, izložbe i manifestacije, kako bi narod iz Srbije što bolje upoznali sa kivanom i njegovim gastronomskim i lekovitim svojstvima. Zbog njegovog specifičnog ukusa savršeno se kombinuje sa slatkišima, ali se veoma lepo slaže i u kombinaciji sa sirevima.
Andrea veruje da će jednog dana proizvodnja kivana jednog dana prestati da bude senzacija, a do tada se stavlja na rapsolaganja svima, da sa bogatim iskustvom pomogne onima koji žele da se bave uzgajanjem južnog voća u Srbiji.

Projekat sufinansiran iz budžeta opštine Bogatić. Stavovi izneti u podržanom medijskom sadržaju nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva

Autor: Redakcija MZR

Вордпрес › Грешка

Постоји критична грешка на вашем веб месту.

Сазнајте више о отклањању грешака Вордпресу.